15. studenoga 2017. 09:18 |   Novosti

Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar uspješno nastavlja svoje Erasmus+ putovanje. Tema NAIS projekta (NAIS - New Angles of good practices on Inclusion for all Students – Novi pogledi na dobru praksu uključivanja svih učenika) je prezentirati primjere dobre prakse uključivanja učenika koji dolaze iz raznih socijalno osjetljivih sredina (migranti, manjine, konfesije) te učenika s posebnim potrebama u redovni odgojno obrazovni proces. Uz našu školu, u projektu sudjeluju još tri škole: opća srednja škola iz Tukumsa u Latviji, škola za učenike s posebnim potrebama Sint-Jozefinstituut BuSO iz Antwerpena u Belgiji i Licej tehnologije iz Arada u Rumunjskoj.
 

Projekt je započeo u studenom 2016. godine, a predstavnici navedenih škola do sada su se susreli u tri navrata, uključujući i učenike. Četvrta, ali ne manje važna stepenica je susret profesora spomenutih škola u Tukumsu u Latviji, od 7. do 14. listopada 2017. Kao predstavnici NAIS tima Medicinske škole Ante Kuzmanića Zadar sudjeluju profesori: projektni koordinator Edin Kadić, Ivana Lučić, Ante Ražnjević i Ivan Raspović. Poznato je da je veličina čovjeka u njegovoj odluci pa se naš tim odvažno uhvatio u koštac s aktivnostima nazvanim "Joint Staff Training in Latvia".

U subotu, 7. listopada rano ujutru zaputili smo se prema Zagrebu. Bez obzira na jutro, auto je odmah preplavila pozitivna atmosfera i mnoštvo smijeha. Let iz Zagreba, Varšava pa napokon prijestolnica, Riga!
Željni novih iskustava i spoznaja o kulturi, povijesti, gastronomiji i mentalitetu Rige, dolazi do promjene plana. Planovi su tu da se mijenjaju! Budući da smo sreli kolege iz Belgije, mlađi članovi belgijskog i našeg tima odlučuju ostati u Rigi, dok naš savjesni koordinator profesor Kadić i dio belgijskog tima odlaze u Tukums u hotel koji je organiziran za sve nas. Tu ih nestrpljivo čeka latvijska koordinatorica.

Nedjelja ujutro, okupljanje u centru Rige i turističke avanture mogu započeti. Latvijski, belgijski i hrvatski duh (Rumunjke stižu poslije!) stapaju su se u jedno i krećemo u obilazak Muzeja suvremene umjetnosti koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a posebnom ne našeg kolegu koji je uslijed kulturnog uzdizanja uganuo gležanj. Uz svu empatiju i razumijevanje, nismo mogli sakriti homerski smijeh. Zanimljiv i uzbudljiv dan zaključen je zajedničkom večerom u kojoj su svi uživali.

Ponedjeljak, prvi radni dan. Već u 9 sati sastajemo se ispred hotela gdje nas čeka koordinatorica iz Latvije. Minibus nas vozi u školu domaćina. Ravnateljica, koordinatorica iz Tukumsa i ostali profesori svima su nam poželjeli toplu dobrodošlicu. Ukratko nam prezentiraju nadolazeće aktivnosti te slijedi obilazak škole. Inače, u ovoj školi se sastajemo svako jutro, a specifična je po svom nazivu "Tukums Evening and Distance Learning Secondary School" ("Tukums srednja i večernja škola za učenje na daljinu"). Škola broji 343 učenika, a naglasak je na pružanju pomoći učenicima mlađim od 18 godina koji imaju problema u učenju ili su pak imali negativna iskustva tijekom školovanja. Također, cilj je uključiti i odrasle koji su zbog različitih životnih okolnosti bili prisiljeni napustiti obrazovni sustav. Posebno nam je zapela za oko izrazito napredna tehnologija kojom se služe (pametne ploče, e-learning, Moodle learning platforma). U školi uz 33 nastavnika rade i psiholog, socijalni pedagog, savjetnik za učenje i školska medicinska sestra.

Svako jutro uz miris latvijske kave komentiramo održana tematska predavanja, radionice i prezentacije te uočavamo sličnosti i razlike inkluzije u Latviji, Belgiji, Rumnjskoj i Hrvatskoj. Bez obzira na različitosti, svi pronalazimo zajednički jezik: rad na poboljšanju uvjeta za učenike s posebnim potrebama i učenike koji dolaze iz raznih socijalno osjetljivih sredina. To je alfa i omega našeg projekta!  Ponedjeljak je završen večerom dobrodošlice uz ugodno druženje i upoznavanje.

Utorak je bio dan rezerviran za predstavljanje alata za učenje na daljinu "Moodle". U nastavku su koordinatori analizirali tijek Projekta, mi smo prisustvovali nastavi geografije i ruskog jezika kako bi se direktno upoznali s načinom rada ove škole. Nakon kratke pauze uz kavu, slijedi predavanje profesorice engleskog jezika (Oxford University Press) pod nazivom "Učiti kako učiti. Jačanje učenikovih vještina učenja. Strategije koje pomažu učenicima učiti lakše i produktivnije." Poslijepodne smo posjetili Osnovnu školu Tukums. 

U srijedu je nastavljena razmjena iskustava svih škola koje sudjeluju u projektu te marljivo radimo na preporukama i kreiranju novih ideja. 
Svakako je vrijedno spomenuti da smo svaku večer radili kao crvi i na degustiranju latvijske gastronomije, a hrabri pojedinci su kušali i tradicionalna pića.
Osim radnih aktivnosti, bili smo na visini zadatka i kao turisti. U više navrata smo se upoznali s glavnim gradom Latvije, a nismo zapostavili ni znamenitosti Tukumsa. Posjetili smo Jaunmoku dvorac i muzej, imanje i muzej u mjestu Šlokenbeka, te imanje Durbes.

Četvrtak i petak su obilježeni sličnom radnom dinamikom. Svatko je imao mogućnost pogledati kako izgledaju materijali nastavnika škole domaćina i na koji način pripremaju testove za učenike, a u vježbama smo i sami pokazali kreativnost sastavljanja testova.
Posebno emotivan dio bio je posjet školi za djecu s posebnim potrebama. Ravnateljica, pedagoginja i ostatak osoblja su nam priredili divan doček, a učenici su za nas izveli nekoliko nastupa (tradicionalne plesove, recitiranja, pjevanje). Zaista, poseban trenutak! Također, posjetili smo osnovnu školu koja naglasak stavlja na izvannastavne aktivnosti, uglavnom na sviranje različitih instrumenata.
Došao je i trenutak za proštajnu večeru. Naša Erasmus obitelj je uz divnu hranu sažela dojmove i iznijela planove za sljedećisastanak koji će ugledati svjeto dana u Rumunjskoj. Večer smo nastavili uz kuglanje, a smijeha nije manjkalo ni u jednom trenutku!

U subotu, domaćini su nas u tri sata ujutru odvezli u zračnu luku u Rigu, a zagrebačko sunce nas je obasjalo točno u podne.
Tukums, Latvija i naši domaćini su nam se duboko urezali u pamćenje i jedva čekamo susret u Zadru kako bismo pokušali iskazati što bolje domaćinstvo. Do tog trenutka sve naše ideje ćemo sa učenicima staviti na papir i vodit ćemo se mišlju da se ovakva iskustva teško mogu opisati. Zaista ih je potrebno doživjeti.